EVROPSKA UNIJA  
 
 
Socijalistička narodna
partija Crne Gore
Ul. Vaka Đurovića br 5
81 000 Podgorica
Crna Gora
Tel : +382(0) 20 272 421
Fax : +382(0) 20 272 420
Mail : snp@t-com.me
Gdje se nalazimo?
 
Socijalistička narodna partija Crne Gore
 
2/20/2008
Volim boks
 

Njegova pojava na političku scenu Crne Gore donijela je nešto novo, odnosno dolaskom Srđana Milića na čelo Socijalističke narodne partije Crne Gore neki, do tada nezamislivi, standardi i uvjerenja su se pomjerili. No, političke teme nijesu cilj naših "patika", cilj je sport, odnosno sportska životna angažovanost. Srđan, naoko veliki, ozbiljan, reklo bi se zatvoren za priču. Utisak je prilikom susreta da imate do grla zakopčanog političara i na sportske teme izuzetno rezervisanog sagovornika. Prvi susret često zna da prevari. To je slučaj i sa liderom SNP-a. Jeste veliki, skoro 190 centimetara, jeste i ozbiljan kada se o ozbiljnim temama zanima, ali nije zatvoren, a naročito kada se o sportu razgovara, već sasvim drugi lik. Nije ni tih, ne mjeri riječi i ne zanima ga kako sagovornik ili slušalac doživljava njegovo znanje iz oblasti sporta. On diktira tempo, sjeća se detalja, evocira uspomene, pominje sportiste, a tek kako se sjeća detalja i rezultata. Srđan se u razgovoru o sportu vratio u djetinjstvo. Zajedno smo prepričavali uspjehe jugoslovenskih selekcija, klubova, svjetskih velikih takmičenja, odbojkaških, a posebno košarkaških i atletskih planetarnih takmičenja. Uh, kako je Srđan volio boks i Kleja! Mnogo zna o plemenitoj vještini. Priča i o "emigraciji" iz crveno-belog u crno-beli tabor. Navodi dovoljno ubjedljiv razlog. Srđan sport ne doživljava samo kao takmičenje, njegova elaboracija sporta ima i drugu dimenziju. Prisutna je pedagogija, a tek filozofsko poimanje aktivnosti bez koje bi život na planeti, sigurni smo, zamro. Istina je, bez sporta život bi stao.

- Nijesam se ni jednim sportom bavio profesionalno, mada sam se kušao u košarci, odnosno basketu, odbojci, a posebno sam volio boks. Istini za volju, i fudbal sam igrao kao dječak i za svoju dušu, počinje priču Srđan o svojim patikama, i nastavlja: - Fudbal sam igrao kao dječačić u Virpazaru, naročito, mada i kasnije kao školarac u Budvi. Nijesam mnogo volio brzinu pa sam se opredijelio da stanem na gol. Ne samo zbog trke nego i zbog preglednosti. Volio sam čist teren i sve da kontrolišem.

Nakon preseljenja u Budvu kod Srđana se javila nova sportska ljubav. Izrastao je i počeo sa košarkom, mada mu ni odbojkaška lopta nije bila strana.

- Nakon dolaska u Budvu, a naročito poslije nekoliko godina stasavanja počeo sam se zanimati za basket i odbojku. Sjećam se, košarku smo igrali kod Slovenske plaže, a odbojku na plaži i kasnije u okviru kluba Avala. Dragan Klarić je došao u Budvu i, čini mi se, zajedno sa pokojnim Veljkom Marovićem počeo ozbiljniji rad na odbojkaškom polju.

Jeste li bili standarni prvotimac u odbojci i koliko ste igrali basket?

- Nijesam. U odbojkaškom klubu sam trenirao, bio sam znatno mlađi od drugih igrača Avale i nijesam stigao do prve postave, dokle u basketu nije bilo ekipe, već mi drugari smo igrali za svoju dušu i prestiž.

Koja je bila vaša omiljena pozicija?

- U odbojci sam najviše volio mjesto korektora a u basketu teškog centra. Nekako mi te pozicije najviše leže. Korektorska igra jer je to mozak odbojkaške igre. Bez obzira kakav je prijem korektor sve to izpravlja i blagovremeno upošljava saigrače, dok košarkaški centar ima zadatak da pokupi lopte pod koševima i, takođe u zavisnosti od svojih sklonosti, organizuje kontru ili poziciju krilu za nesmetan šut i poentiranje.

Jeste li zakucavali?

- U igri rijetko, na neformalnim trenizima bilo je i toga. Nijesam težio atrakcijama već korisnim stvarima i poenima i pobjedama prije svega.

Jeste li imali sportskog idola?

- Jesam. U košarci je to bio Medžik Džonson. On je vladao terenom. Imao "oči na vrh glave kao kameleon." Sve je kontrolisao, tako i ja volim da kontrolišem situaciju, dok sam se u boksu divio Klasijusu Kleju. On je boksovao glavom. Istini za volju, u to vrijeme boks je bio plemenita vještina. Inteligencija je bila iznad gladijatorske snage. Sada je sve drugačije. Okrenulo se. Osim Kleja, bokserski mislioci bili su Teofilo Stivenson i Midrag Perunović. Stivenson je bio čudo. Boksovao je za pobjedu, ali da ne povrijedi protivnika. I Miodrag Perunović je svoje boksersko umijeće bazirao na sjajnoj tehnici, kaže Milić i sjeća se njegovih duela, naročito protiv Savčenka. - Bio je to meč decenije, kaže Milić.

Jeste li se vi bavili boksom?

- Volio sam boks, ali ga nijesam upražljavao. S vremena na vrijeme sam igrao tenis i plivao. Istina, i ovo više, odnosno u potpunosti rekreativno. Tenis je individualna igra, slična odbojci. Tu inteligencija igra presudnu ulogu.

Jeste li bili dobar teniser?

-Nijesam. Tenis sam, kao i ostale sportove, igrao iz zadovoljstva, ne da bih bio takmičar. Nijesam volio da gubim. "tukao" sam se za pobjedu.

Srđan Milić, kako smo rekli na početku priče ima izvanredno pamćenje, ali i tačno, po njegovom mišljenju izrangirane takmičare po sportovima. Zna svjetsku košarku, odbojku još bolje, svjetske teniske veličine, a tek boksere rangirao je po više osnova. Ipak, intelekt je kod njega u prednosti nad sirovom snagom. A tek što Budvanin poznaje atletiku!

- Jedan je Bjern Borg u tenisu. Sličan je Kleju u boksu. Bjorg nije imao izdržljivost i snagu Lendla, Bekera, Samprasa, Federera... Bio je nježan ali je inteligentan i radan. Kao kod Klasijusa Kleja, i Bjern Borg je pobjeđivao na inteligenciju. Cijenim takve sportiste, i ljude uopšte, kaže Milić.

A atletika?


-Ne znam više o čemu da vam pričam. O boksu kao plemenitoj vještini, o odbojci kao intelektualnoj igri, o košarci, a skoro da se nijesmo dotakli atletike. Nije bez razloga proglašena kraljicom igara. Nijesam se bavio atletikom, ali sam strastveni zaljubljenik u trčanje, kaže Srđan Milić, i nastavlja: - Atletiku pratim odavno. Sjećam se Nenada Stekića i njegovih rekordnih skokova, Vere Nikolić, a tek Karla Luisa i njegovih okršaja sa rivalima, pa Morisa Grina, Kratahvilove... Da, Sebestijan Koe je atletska legenda. Kako je samo taj omaleni Britanac lako trčao i pobjeđivao. Jednostavno, on je svjetska atletska veličina i najbolji engleski sportski ambasador svojeg vremena. Atletika koju pominjem, odnosno sport uopšte, iz prošlog vijeka razlikovao se od današnjeg. Ovaj sada je mnogo hibridan u odnosu na onaj iz moje mladosti, koji je odisao originalošću i ljepotom. Sport je sada, nažalost, industrija.

Ipak Srđan Milić obožava i takvu atletiku.

- Jeste. Pratim atletiku, naročito mitinge Zlatne lige, a posebno Ciriški miting. Ma gdje da se nalazim, toga 14. avgusta naveče obavezno ću biti pokraj malog ekrana. Istinski ljubitelj sporta takvu atletsku svetkovinu ne propušta, a ja volim atletiku...

Nakon atletike naš sagovornik posebno voli da priča o košarci. Sjeća se raspada Jugoslavije i velikih igara košarkaške reprezentacije.

- To je bio sastav kakav svijet do sada nije vidio. Reprezentacija Jugoslavije sa Divcem, Paspaljem, Kukočem, Rađom, Daniloviće, Sašom Đorđevićem... kako su samo, tih godina suvereno vladali košarkaškom planetom. Njih je bilo milina gledati a ponos pripadati istom narodu. Jako sam nesrećan zbog svega što se potom desilo, a naročito kao ljubitelj sporta, jer da je ostala država košarkaši bi još dugo-dugo vladali planetom.

Srđan Milić prepričava sve svjetske i evropske medalje naše reprezentacije. Kao na filmskom platnu u njegovoj memoriji je utisnuta Atina i "igra sa zastavom", povlačenje Hrvata sa postolja, pjevanja himne i jedinstvo naših košarkaša. Sjeća se sa posebnim ponosom, predsjednik SNP-a.

Nije se Srđa Milić naigrao u raznim takmičenjimamada propozicije poznaje za mnoge loptačke sportove. Voli sport, ne živi od uspomena, ali ih veoma vjerodostojno zna ispričati. Sa posebnim emocijama, možda specifičnim za osobu koju dok ne upoznate imate mišljenje ćutljive i zatvorene. Tih jeste, ali samo dokle ga ne otvori tema. O sportu smo imali šta da pričamo. Obaveze mu ne dozvoljavaju sportske aktivnosti. Ponekad prošeta sa familijom i prijateljima, kada vremenske prilike i obaveze dozvoljavaju zna i da zapliva, ali i da ode do planine na skijanje.

- Odličan sam plivač, ali sam dosta slab skijaš. Volim snijeg, čini mi se sve više, ali kako stvari stoje sve će se završiti samo na ljubavi, za kraj razgovora za skupštinske patike pričao je Srđan Milić.

Maradona i Fokland

Srđan Milić je opčinjen Dijegom Maradonom. Cijeni "čupavog vanzemaljca", kako zbog nenadmašne igre tako i zbog gola rukom postignutog u duelu Argentina-Engleska na Prvenstvu svijeta u Meksiku 1986. godine.

- Volio sam Maradonu. Ne podržavam ga zbog uzimanja kokaina, jer je on uzor mladim ljudima. No, ako nešto znači, ja sam Dijegu Maradoni oprostio gol koji je dao Englezima rukom, onaj njegov "božji gol". I mislim da mu i Englezi trebaju oprostiti jer je to bio dio njegovog i božjeg protesta protiv britanskog nasilja oko Foklandskih ostrva. Nijesam pristalica nasilnog oduzimanja bilo čega, naročito zemlje, pa stoga i smatarm da je Bog, makar koliko kaznio, Engleze i nagradio narod Argentine za oteta Foklandska ostrva.

Crveno-crno-beli

Srđan Milić je rijedak primjer navijača. Evo zbog čega:

- Ja sam od mladosti, i to jedini u kući navijao za Crvenu zvezdu. Sjećam se njenog pohoda na evropsku i svjetsku krunu. Utakmica, naročito protiv Bajerna, ali sam promijenio klupske boje, prešao sam da navijam za porodični klub, a to je Partizan.

Skoro nevjerovatna stvar.

- To sam uradio iz pijeteta prema pokojnom ocu. Bio je veliki navijač Partizana. Često smo pričali o vječitim rivalima. Govorio je da bi bilo lijepo da smo jedinstveni, pa i u odabiru kluba za koji navijamo. Poslušao sam njegov zavjet, pa neka mi "Delije" ne uzmu za zlo, priča o crveno-crnom navijanju Srđan Milić

Tata, znaš li da skijaš?

Srđan Milić, kada god ugrabi vremena, sa porodicom ide na skijanje.

- Zlatibor volimo svi, ali često je malo snijega i žica je kratka, Durmitor i Kopaonik su suviše divlji, pa je planina Tara naše porodično utočište. Idemo tamo i djeca su već naučila da skijaju, ja slabije. Uživam u šetnji po snijegu, ali ću vam ispričati moj dijalog sa djecom. Ja kao se razumijem kako treba nagnuti tijelo i zauzeti stav, pa im malo glasnije kažem, kada moja kćerka kaže "Tata, od kada ti znaš da skijaš?" To je bio kraj mojeg podučavanja. Svako skija i šeta za svoju volju, kaže Milić.

Kukoč

-Nikada neću zaboraviti beogradske ljubitelje košarke koji su u dva navrata pozdravili Tonija Kukoča. Prvi put kada se država raspadala a Jugoplastika i Kukoč gostovali Partizanu u Beogradu, i kada je došao na oproštaj Saši Đorđeviću. To može samo srpska košarkaška publika, jer ona, osim perfektnog poznavanja košarkaškog loptanja cijeni i umjetnike. Toni Kukoč je to i bio, hvali Milić beogradsku košarkašku publiki.

Doktor Sokrates

Pamti davna sportska zbivanja Srđan Milić, posebno svjetske fudbalske šampionate, a naročit su utisak na njega ostavili Maradona, Brajtner, a tek brazilski as Sokrates.

- Sokrates je oličenje fudbalskog majstora. Čovjek koji je spojio fudbalsko majstorstvo i školu. Bio je doktor fudbala i stomatologije. Skoro nespojivo, ali ima i takvih, sa zanosom priča o Sokratesu Milić.

Ponosan na sinovca

Srđan Milić, kako ističe, ponosan je na sinovca Stefana Nenadovića, koji igra fudbal.

- Moj sinovac Stefan standarni je član omladinske ekipe Intera iz Milana i aktuelni je šampion Italije u svojoj konkurenciji. Mislim, a i stručnjaci tako kažu da će imati veoma uspješnu karijeru.

Čiji je avion?

Srđan Milić je grbaljski zet. Osim "vječitih", navija i za Grbalj. Ide na utakmice kada mu vrijeme dozvoli, kako zbog igre kluba, tako i zbog atmosfere okolo igrališta, među gledaocima. Za naše čitaoce izdvojio je anegdotu "Čiji je avion".
- Grbalj igra prvenstvenu utakmicu i odjedanput nasta velika buka. Iznad stadiona, prilično nisko je letio avion. Nezadovoljni gledaoci su negodovali, a kada su na repu letilice vidjeli oznaku JAT, nezadovoljstvo je prestalo. Konstatovali su da avion nije njihov. Čak i glasne ovacije su se čule sa tog dijela improvizovanih tribina.

Pošalji prijatelju Verzija za štampu
Objavi na facebook
   
Kategorije
Srđan Milić, predsjednik
Danko Šarančić, poslanik
Neven Gošović, potpredsjednik
Klub poslanika SNP u Skupštini CG
Vasilije Lalošević, potpredsjednik
Protokol
dr Milorad Bakić, potpredsjednik
Medijski centar
Radoman Gogić, potpredsjednik
Saopštenja
Snežana Jonica, poslanica SNP
Veselin Bakić, član GO SNP
mr Aleksandar Damjanović, predsjednik Kluba poslanika
Nataša Vuković, član GO SNP
Vladimir Vujović, direktor SNP
dr Svetozar Golubović, član GO SNP
Aleksa Bečić, portparol SNP CG
dr Miloje Pupović, član GO SNP
Velizar Kaluđerović, poslanik SNP
Vuksan Simonović, član GO SNP
Obrad Gojković, poslanik SNP
Milisav Ćorić, član GO SNP
Dragoslav Šćekić, poslanik
Dobrica Šljivančanin, član GO SNP
dr Radosav Nišavić, poslanik
mr Miomir Vojinović, član GO
  Prva (1 od 3 ) 2 3 sljedeca Posljednja UKUPNO  : 55
   
DOGADJAJI U SLIKAMA
   
       
   
Novo

     
   
Pravda za sve

SNP - TV

Ovo je zvanična Web prezentacija Socijalističke narodne partije Crne Gore.

Vašim komentarima, predlozima i sugestijama koje možete ostaviti u Knjizi utisaka ili ih poslati na snppodgorica@t-com.me postajete dio našeg tima.

S poštovanjem,

Web tim SNP CG

   
   
ANKETA
 
Greska !!!
   

 

     
Brojac :13618669 Copyright :SNP CG,2007 Online :108