Predsjednik EU - funkcija koja je stvorena Lisabonskim sporazumom, ključnim dokumentom o reformi evropskih institucija koji je stupio na snagu 1. decembra 2009. - je najviši zvaničnik u strukturi 27 zemalja u kojoj živi 500 miliona ljudi.

On ili ona predsjedava Savjetom EU, koji okuplja šefove država ili vlada, ima zakonodavne i budžetske nadležnosti zajedno s Evropskim parlamentom i glavno je tijelo za osmišljavanje politike Unije.

Savjetom EU do sada je, po principu rotacije, predsjedavala svaka država članica po šest mjeseci.

Uloga predsjednika evropskog bloka nije do kraja precizirana Lisabonskim sporazumom, pošto pojedine zemlje očigledno ne žele da se olako odreknu svog suvereniteta. Njegov glavni zadatak je da izgradi "jedinstvo i konsenzus" u Savjetu EU.

Predsjednik će, svakih šest mjeseci, održavati dva sastanka Savjeta, a može da sazove i vanredne samite ako to prilike nalažu. Predsjednik će predstavljati EU u odnosima sa zemljama izvan Unije u pitanjima spoljne i bezbjednosne politike, a u koordinaciji s šefom diplomatije EU.

Ako bi, slikovito govoreći, predsjednik SAD Barak Obama ili kineski predsjednik Hu Đintao željeli da se "obrate Evropi", predsjednik Unije biće "prvi čiji će telefon okrenuti".

Predsjednik se bira na dvoipogodišnji mandat i ista osoba može imati najviše dva uzastopna mandata . Lider EU ne može u isto vrijeme da obavlja funkcije u svojoj državi.

Pretpostavlja se da će plata tog najvišeg zvaničnika Unije iznositi otprilike koliko i zarada predsjednika Evropske komisije Žozea Manuela Baroza - 266.000 evra godišnje.