EVO ISTINE O PETROVDANSKOM SABORU:

Glas Crnogoraca – La voce del Montenegro
13. jula 1941. godine:

Predsjedništvo Petrovdanskog crnogorskog sabora činjeli su: dr Sekula Drljević, Jovo Popović, prota Simo Martinović, Dušan Vučinić, Tomo Kršikapa, dr Ivo Jovićević i Mihailo Ivanović, koji je izabran za predsjednika Sabora. Sekretar Sabora bio je Staniša Mučalica. Za dva posebno postavljena stola sjeli sui italijanski fuknkcioneri, Macolini i ostali.

Na zasjedanju Petrovdanskog sabora grof Macolini je sa svitom sjedio na desnoj strani od Predsjedništva Sabora, koje su sačinjavali članovi Savjetodavnog vijeća (Consulta), odnosno Komiteta za nezavinost Crne Gore.

Za predsjednika Petrovdanskog crnogorskog sabora izabran je Mihailo Ivanović, a "zvanični saborski govornik" bio je član Predsjedništva sabora i Savjetodavnog vijeća Crnogoraca, ideolog i faktički vođa Crnogorske stranke i bivši crnogorski ministar, dr Sekula Drljević. Kratak pozdravni govor održao je i Mihailo Ivanović.

Crnogorski sabor proglasio je SLOBODNU I NEZAVISNU KRALJEVINU CRNU GORU

Cetinje, 12. jula 1941. godine. Crnogorski narod je danas doživio dan, koji će ostati nezaboravan, a možda i najznačajhiji, u njegovoj nacionalnoj istoriji. Vjerni svojim tradicijama, ti ponosni i gordi goršatci, koji su vjekovima znali junačkim srcima, da se suprostave neprijatelju, u nejednakoj borbi, umjeli su da sačuvaju vjeru u bolju sudbinu, pravdom i nezavisnošću.

Crna Gora, isčaurena iz jedne kolijevke satkane vrlinama, dostojnih najvećeg priznanja i najveće muškosti, stupa danas visoka čela, svijesna svoje sigurne budućnosti, sigurna da ima uzase iskrena, moćna i plemenita prijatelja, veliku fašističku Italiju, koja danas oružjem u ruci vodi svetu borbu za prava naroda.

Slobodnna Crna Gora novi je dokaz iskrenosti te borbe, koju je duće pokrenuo pred dvadeset godina, da bi uništio sramne plodove Versalja. Oslobođena od neprijateljskog jarma , juče, svečanim činom udarila je osnove obnovi svoje države i izrazila želju stupanja crnogorske Nacije u akcionu sferz Rima.

Vaskrsla Crna Gora obnovila je ovim istorijskim svečanim činom ostavštinu svoga prvoga Kralja.

NOVA PRIJESTOLNICA U ZNAKU SLOBODE

Cetinje, istorijska prijestolnica crnogorske države, ustala je danas, zorom, uz zvonjavu zvona. Zastave su se vile na svim kućama i nadleštvima, i mada je jutro bilo kišno zeleno-siva uvala podno cetinjskih gora, oživjela je neobičnim šarenilom boja. Narod, koji se okupio oko pozorišta, stare zgrade u kojoj je zasjedao Sabor, ozarena lica isčekivao je početak svečanosti.

Tačno u 10 sati, u pozorištu, u kome su se već bili sakupljeni predstavnici cijelog crnogorskog naroda, izabrani između književnika, umjetnika, naučnika i ljudi koji su dali mnogostrukih dokaza za ideju crnogorstva, započelo je svečano zasijedanje Sabora.

Pred pozorišnom zgradom nalazile su se dvije kompanije Crnih Košulja, 18. divizije „Mesina“ sa muzikom. U času kada je Nj. E. Visoki Komesar za Crnu Goru, Grof Macolini, silazio sa svojom pratnjom iz zgrade bivše banovine, kompanije u stavu mirno, odavale su počast, a u isto vrijeme muzika je intonirala „Đovnecu“. Visoki komesar pošto je izvršio smotru počasnih četa i pošto je pozdravio emblem kompanija, uputio se u pratnji brigadnog generala, komandujućeg jedne divizije, g. Tuči-a, u pozorišnu zgradu, pozdravljen aklamacijom Sabora i naroda, koji je uz predstavnike italijanskih vojnih i civilnih ličnosti dupkom ispunio pozorište. Crnogorske i italijanske zastave prekrivale su lože i pozornicu, koje su uz ponosne nošnje narodnih predstavnika, davale raskošni izgled bogato rasvijetljenoj dvorani.


ZASIJEDANJE SABORA

Ulazak ekselencije Macolinija pozdravljen je produženim aplauzima i poklicima Italiji i crnogorstvu. Zasijedanje Sabora, koje je odmah zatim otvoreno, započelo je objavljenjem rada Sabora od strane Pretsjednika g. Mihaila Ivanovića, velikog crnogorskog patriote, starog i vjernog saradnika pokojnog Kralja Nikole.

Riječ je zatim uzeo zvanični saborski govornik, isto tako stari saradnik Kralja Nikole i dva puta Ministar Kraljevine Crne Gore, g. Sekula Drljević. Gromkim glasom g. Drljević je rekao:

CRNOGORSKI SABORE,

Počevši od vladike Danila pa do Kralja Nikole crnogorski sabori donosili su odluke o svim pitanjima, koja su bila od životnoga značaja za crnogorski narod i njegovu slobodu. Onaj, u istoriji Crne Gore najpoznatiji Sabor koji je održavao svoje sjednice pod vođstvom vladike Danila, kada se je uvjerio da nema drugoga izlaza, odlučio je da u krvavi povoj uvije maloga Boga i priredio je Badnjeveče, koje je Crnoj Gori i crnogorskome narodu dalo život, slobodu i slavu.

Sabor pod Ostrogom u planini donio je odluku, koja je crnogorskome narodu dala Vučedolsku slavu, a Blaženopočivšem Kralju Nikoli titulu, ljepšu od svih na svijetu, titulu cara junaka.

Znamo, da je vazda bila misao i da je danas nepokolebljiva odluka crnogorskoga naroda, da svoju budućnost veže neposredno i čvrsto za tu svoju najslavniju prošlost. Vjerni toj misli i toj odluci mi smo sazvali ovaj Crnogorski Sabor i otvaranjem njegovih sjednica omogućili mu, da da izjavu, koja će biti vjeran tumač želje i volje crnogorskoga naroda.

CRNOGORSKI SABORE,

Nema nikoga u Crnoj Gori ko ne zna, kome pripada prva riječ ovoga Sabora. Nema nikoga u Crnoj Gori ko ne zna, čija je zasluga, da su se krajem prošloga stoljeća natjecali najviši pjesnički geniji Evrope, koji će ljepšim stihovima pozdraviti Crnu Goru i njena djela. Svi Crnogorci znaju kome se ima zahvaliti poznata izjava ondašnjega moćnoga Ruskoga Imperatora, da je mala Crna Gora u slavi veća od carske Rusije. Stvaraoc crnogorske slave, otac crnogorske Kraljevine, prvi crnogorski Kralj, umro je van svoje domovine boreći se do potonjega časa za Crnu Goru i njenu slobodu, prvo sa ratnim neprijateljem, a kasnije sa nekim nevjernim saveznicima. Umro je kao mučenik, kao žrtva izdajstva i nevjere. Neodrekavši se nikada Crne Gore i njene slobode danas, kroz ovaj Sabor, postaje pobjednik.

Pozivam Vas, da odamo poštu uspomeni Velikoga Kralja, ustajanjem i usklikom: Slava Mu.

Jednako nam je dužnost sa pijatetom sjetiti se vjerne saputnice Velikoga Kralja, Kraljice Milene, i odati poštu njenoj upomeni, usklikom: Slave joj!

Ne bi smo bili vjerni tumači osjećaja crnogorskoga naroda, kada se ne bismo sa poštovanjem i pijatetom sjetili svih vitezova, koji ostadoše do kraja crnogorstvu vjerni i dadoše svoj život u borbi za Crnu Goru i njenu slobodu. Neka im je vječna slava!

CRNOGORSKI SABORE,

Rado ispoljavam časnu dužnost, da pozovem Sabor da svoj rad počne zahvalnošću onima, koji omogućiše sazivanje ovoga Sabora i uspostovu nezavisne crnogorske države.

Neka je hvala Njegovom Veličanstvu slavnome Kralju i caru moćne, prijateljske italijanske Imperije Viktoru Emanuelu III.

Prekomjerna je naša sreća i radost što sa slavnim Kraljem i Carem dijeli sjaj prijestola vječnoga grada Vila naših Gora, Njeno Veličanstvo Kraljica i Carica Jelena.

Crnogorski narod je ponosan, što je uspostava slobodne Crne Gore spojena sa besmrtnim djelima Duče-a, genijalnoga stvaraoca fašističke imperije i sa djelima slavne i pobjedonosne italijanske vojske.

Naročito ističem da se Duče od početka borio protivu nepravde učinjene Crnoj Gori, uništenjem njene državne egzistencije i da nije prestajao boriti se protiv te nepravde do uspostave Crne Gore, svojim pobjedonosnim mačem.

Svojim djelima stekao je pravo na našu trajnu zahvalnost.

Duče i njegov vjerni saradnik, Njegova Ekselencija Grof Đano, specijalno su obavezali, što su za visokoga komesara u Crnoj Gori izabrali Njegovu Ekselenciju Konta Maculinija. Mi hoćemo da vjerujemo da je njegova i njegovih uvaženih saradnika dokazana ljubav prema Crnoj Gori, vjerni izraz ljubavi italijanskog naroda, prema crnogorskom narodu.

CRNOGORSKI SABORE,

Crnogorski narod, kao i svi narodi na kugli zemljinoj istorijska je tvorevina. Crnogorstvo su stvarali i stvorili daleki vjekovi, njegova država i njena vjekovna pobjedonosna borba izgradili su političku i kulturnu izrazitost njegovoga lika. Tako izgrađeno i samo zbog toga, crnogorstvo je moglo voditi onu nejednaku borbu, koju je teško naći takmaca kod ostalih naroda. Crnogorstvo nije zaziralo od borbe sa Stambolom, čak ni onda kada su se pred njegovom silom tresli zidovi carskoga Beča. Tu borbu crnogorstvo je izdržalo, jer se nikada nije htjelo odreći sebe i svoje državne slobode.

Uvjeren sam da govorim iz duše cijelog naroda kada pred ovim Saborom ponovim stihove besmrtnoga Kralja:

„Ko crnogorstvu ne bude vjeran
Bogom i ljudima svud bio tjeran“.

Biti crnogorstvu vjeran znači imati crnogorsku nacionalnost, svijest i biti vjeran crnogorskoj državnoj ideji. Tu misao besmrtnoga Kralja, crnogorski narod danas preko ovoga Sabora uziđuje u temelje svoga narodnoga i državnoga života za sve buduće vjekove.

CRNOGORSKI SABORE,

Ugodno je govoriti o slavnoj prošlosti, ali današnji istorijski trenutak nemeće mi obavezu da nešto kažem i o jučerašnjici, koja je ne samo teška, već i neslavna. Infandum me iubes regina renovare dolorem. Govoriti o nemiloj prošlosti znači malo ne nanovo je preživljavati.

Godine 1914. austrougarska monarhija napala je Srbiju. Zna se zbog čega. Srbija je pozvala u pomoć Crnu Goru. Vjerna svojoj vjekovnoj gotovosti na borbu za slobodu, Crna Gora je pritekla u pomoć ne postavljajući nikakve uslove za svoj ulazak u rat. Ne samo to, nego je i udovoljila i zahtjevu Srbije da vrhovnu komandu nad crnogorskom Vojskom preda srpskim oficirima.

To Srbiji i tim njenim oficirima nije smetalo, da za vrijeme cijeloga rata pripremaju uništenje crnogorske države. Kako su to primali, poznato je. Nakon rata, pri kraju godine 1918. srpska Vojska pod komandom ondašnjeg pukovnika i današnjeg generala i potonjeg predsjednika jugoslovenske Vlade okupirala je Crnu Goru. Pukovnik, komandant okupacionih trupa pozvao je izvjestan broj srpskih agenata u Podgoricu i proglasila ih Velikom Narodnom Skupštinom, među njima je bilo ne mali broj srbijanskih državljana. Oni su izgasali Rezoluciju koju je napisala srpska Vlada na Krfu i kojom se prihvaća okupacija Crne Gore proglašanjem pripajanja Crne Gore Srbiji. Podvlačim da je u tom trenutku postojala redovna crnogorska Skupština koja je po crnogorskom Ustavu jedina, u zajedici sa Kraljem mogla raspolagati sa sudbinom Crne Gore. Nakon te okupacije nastalo je mučenje Crne Gore, kome nema ravne u istoriji. Popaljeno je na hiljade crnogorskih domova i poubijeno, po podacima BO Gradske Vlade preko 2000 Crnogoraca, vjernih crnogorstvu i njenoj državnoj slobodi. Desilo se je i nešto, što istorija nije zabilježila da se desilo za vrijeme 500 godina vladavine Turske nad Balkanom. Spaljena je majka sa đecom u svojoj kući u Cucama. Taj zločin izvršili su službeni organi, žandarmerijski major sa dvanaest žandara.

Stojeći na zagarištima svojih domova, stojeći skamenjen pred zločinom u Cucama i drugim bezbrojnim teškim zločinima, mi smo ipak do zadnjega trenutka bili gotovo za zajednicu zemalja Južnih Slovena, ali samo pod uslovom da ta zajednica bude tako organizirana da sve zemlje ostanu slobodne i ravnopravne. Kroz ovih prošlih 22 godine, taj uslov su jednodušno odbijale sve srpske stranke i svi srpski političari. Time su pokopali misao zajednice zemalja Južnih Slovena i balaknskih zemalja uopšte. Time je nametnuta dužnost svakoj pojedinoj od njih da se sama brani kako može i umije o svojoj sudbini. U takvoj situaciji sastao se je ovaj crnogorski Sabor da se brine o sudbini Crne Gore i da obnovi temelje njene narodne i državne budućnosti.

CRNOGORSKI SABORE,

Prošli svjetski rat završen je Versajskim diktatom kao njegova neminovna posljedica nastala je pometnost političkih i moralnih pojmova u prvim godinama nakon rata koju je prekinuo dolazak na čelo italijanskoga naroda genijalnoga tvorca i vođe fašizma Benita Musolinija. Kasnije uzeo je u svoje čvrste ruke vođstvo Njemačkog naroda Adolf Hitler indentifikujući poglede na Evropu i na nužnost njene reorganizacije sa pogledima Benita Musolinija. Oba velika Evropljanina nijesu prestajala upozravati na nužnost stvaranja nove Evrope. Nijesu ih shvatili oni, na čiju su adresu njegove opomene bile upućene itako je došlo do današnjega rata. Tvorevine Versajskog diktata srušile su jedno za drugom pobjedonosne armije sila osovine. Nestalo je i Jugoslavije i tim je stvorena mogućnost da bude ispravljena nepravda učinjena Crnoj Gori, godine 1918. i da Crna Gora kao nezavisna država bude ukopčana u novi evropski sistem koji izgrađuju dva evropska genija savremenika i njihove nepobjedive armije.

CRNOGORSKI SABORE,

Politička i kulturna orijentacija pojedinih naroda određena je u najvećem stepenu njihovim geopolitičkim položajem. Crnogorski narod, iako živi na Balkanu, po svome geopolitičkom položaju pripada mediteranskim narodima. Nužna posljedica te činjenice jeste politička i kulturna orijentacija Crne Gore prema Vječnome Gradu. Tragovima rimske kulture, među kojima nije usamljena Dioklea, pridružuju se spomenici mnogobrojnih vena Crne Gore sa Rimom, kasnije preko Venecije, sve do danas, velikim dijelom zasluga je tih veza, što crnogorski narod jedini od balkanskih naroda neuzevši grčkog, ima ne samo definitivno izgrađen svoj pogled na svijet, nego čak uzdignut do visine filozofskoga sistema. Ima velikih naroda u Evropi, koji se sa tim ne mogu pohvaliti. Svjesni značaja naših dosadašnjih veza sa rimskom civilizacijom prirodno je, što danas naša zemlja ulazi u akcionu sferu Rima.

Molim Sabor, da izvoli saslušati Deklaraciju i primiti ju aklamacijom.

Živjela naša prijateljica i zaštitnica Italija!

Živjela uspostavljena Crna Gora!“.

Riječi g. Drljevića, često puta bile su prekidane najburnijim aplauzima, i poklicima na adresu slobodne Crne Gore, Fašističke Italije, njenog plemenitog Kralja i ponosne Kraljice, Vođe Fašizma, g. Musolinija, Grofa Ćana i svih onih, kojima Crna Gora ima da zahvali za ovaj veliki dan.

GOVORI NJ. E. SERAFINO MACOLINI

Pretsjednik Sabora odredio je zatim da se pročita Deklaracija. Gospodin Jovo Popović, pročitao je tekst Deklaracije, koji je bio pozdravljen dugim odobravanjem. Pretsjednik Sabora g. Ivanović umolio je zatim da se Deklaracija primi aklamacijom, našto se dvoranom prolomilo gromko: Prima se! G. Ivanović konstatovao je da je Deklaracija primljena jednodušno.

Pretsjednik Sabora odredio je zatim da se pročita Deklaracija. Gospodin Jovo Popović, pročitao je tekst Deklaracije, koji je bio pozdravljen dugim odobravanjem. Pretsjednik Sabora g. Ivanović umolio je zatim NJ. E. da izvoli preuzeti riječ. Visoki komesar za Crnu Goru NJ. E. Grof Serafino održao je ovaj govor:

„Gospodo,

Nije minulo još ni tri mjeseca od kada je jedan politički događaj izmijenio političku kartu Istočne Evrope: Jugoslavija kao država, prestala je da postoji. Zavjet, koji je vaš Sabor ovoga časa položio, udara konačni pečat na gotov čin. Iz posljednjih razbacaih udova toga mozaika, kakav je bila Jugoslavija, obnavlja se vaša stara država, Crna Gora je uspostavljena.

Značajan je ovaj dan za vas Crnogorci. Da je neko za tmurnih dana robovanja, koji su nastale nakon tzv. Velike narodne skupštine u Podgorici, kada je vašom zemljom nastala pljačka, kada su spaljivani vaši domovi, kada su mnogi od vaše braće kasapljeni, a mnogi, opet, prisiljeni da bježe u svijet, da vam je tada neko kazao da će doći dan kada će Crna Gora biti obnovljena, da ćete vidjeti da se vaša zastava ponovo diže, uputivši opet pogled ka Lovćenu, kao prema znamenju vaše slobode i vaše nezavisnosti, primili biste sigurno ovu pretpostavku kao san mio vašim dušama, ali biste i pomislili da je to jalova nada.

Međutim, to je danas stvarnost, one pobjedničke trupe koje su svojim napredovanjem, prije tri mjeseca, donijele ovdje, kao uvijek i posvuda neizbrisive znake volje i moći Rimskog Liktora nisu došle da izigravaju vaš narod da bi zadovoljile samo svoje ratničke pobude. Došle su naprotiv da donesu pravdu, civilizaciju i čovječnost.

To je, Crnogorci, tradicija rimska, koja poslije pobjede udružuje narod sa svojom sudbinom i zato vam pobjednička Italija daje slobodu i pravdu.

Ali ovo veliko djelo, koje ispravlja učinjene greške, nije samo posljedica jednog današnjeg stava. Ono pruža novi dokaz zauzimanja i osjećaja, koje je Italija uvijek gajila za sudbinu male i vrijedne Crne Gore. Vi ćete se sjećati da je Italija bila jedina između Velikih Sila, prisutnih na mirovnoj konferenciji, nakog posljednjega Svjetskoga rata, koja je ustala u odbranu prava Crne Gore: na konferenciji Ambasadora samo je ona, posljednjim naporom uzela u zaštitu njenu slobodu. Vaši sinovi služili u italijansku vojsku i učili u italijanskim vojnim školama. Italijanska preduzeća su radila na jačanju trgovačkih veza i na napretku vaše zemlje.

Naročito sam sretan što su sada, na ovom mjestu spomenulo kakvi su prisni odnosi i kolike su prijateljske veze uvijek postojale između Crne Gore i Italije. Duće, koji je za vas toliko učinio i italijanski narod, kada budu danas saznali za vašu odluku, pozdraviće uspostavu Kraljevine Crne Gore, slavnoga Kraljevstva Petrović-Njegoša, sa osjećajima duboke simpatije. A kada budete stigli u Rim potražite kao ste odlučili od njegovog Veličanstva Kralja i Cara, da blagoizvoli odrediti jednoga Regenta, Vlada i narod izraziće vam najtopliju i najsrdačniju dobrodošlicu.

Veze, koje tako sretno spajaju vrijedne dinastije, i koje su obasjane osmjehom naše ljubljene Kraljice i Carice, urodile su najvećim simpatijama između obje zemlje. Podržavaju te simpatije duboko poštovanje, koje su Italijani uvijek gajili prema crnogorskom narodu, prema ovom vašem narodu, koji je u oštrom kršu svijih planina znao da sačuva skromnost svojih običaja i mušku čvrstinu svoga karakter. Uvećava ih dah poezije, koji sa vaše zemlje dostiže preko Jadrana do obala Italije u inspirisanim strahovima Sime Milutinovića, velikog Vladike Petra II Petrovića i Kralja Nikole.

Veze prisne solidarnosti osveštaće i učvrstiće ove simpatije. Usvajajući vaše težnje, Italija želi da razvije sa Crnom Gorom plodne odnose, i saradnju koja će djelovati na svim poljima, živom voljom da doprinese boljitku njene sudbine. Država koja se sada preporađa naći će najsigurniju odbranu u savršenom prijateljstvu fašističke Italije, punom razumijevanja.

Današnjim je danom, dakle, obilježen i za Crnu Goru pravi početak onog novog evropskog poretka, koga genije Benita Musolinija i Adolfa Hitlera već učvršćavaju, poretka, koji će stvoriti jednu eru pravde, pravoga mira i saradnje među narodima.

Crnogorci, prestale su vaše muke, dostignut je jedan cilj na vašem putu.

Produžite sada vašim stopama, u miru, ka zadacima, koji vas čekaju, a koje ćete savladati vašom vjerom, vašom čvrstom voljom uz saradnju fašističke Vlade.

Živjela Crna Gora! Živjela Italija!

Ma da većina pretstavnika naroda nije mogla da doslovno slijedi riječi g. Macolinija na italijanskom, neposrednost, jačina izraza i svečani ton, kojima je g. Macolini govorio u ovom značajnom momentu, toliko je bio uvjerljiv, da su svi mogli da osjete srdačno prijateljstvo i veliku ljubav, kojom je Visoki Komesar davao izraza osjećajima cijelog italijanskog naroda.

Stvarno tako je i bilo. I da je možda izostao prevod, koga je zatim pročitao tumač, utisak bi bio jednako snažan i uvjerljiv. Ni poslije govora g. Macolinija, koji je također bio prekidan najburnijim poklicima i aplauzima, odobravanje i oduševljenje prisutnih nije prestajalo.

Pročitani su na kraju telegrami, koje je Sabor u ovom svečanom danu uputio, Njegovom Veličanstvu Italijanskom Kralju i caru Viktoriu Emanuelu III, Njenom Veličanstvu Kraljici i Carici Jeleni Savojskoj, Vođi Fašističke Italije g. Benizu Musoliniju, Grofu Galeacu Ćanu, Italijanskom Ministru inostranih poslova, u kojima je izražena sreća i zahvalnost za obnovu Crne Gore zaslugom Oružanih Sila Velike Italije.

Specijalni telegram upućen je Vođi Rajha g. Adolfu Hitleru sa najljepšim željama za sretni ishod rata, koga vode Sile Osovine u izgradnji Nove Evrope.

Stara Crnogorska zastava opet se vije

Po završenom zasijedanju Sabora, njegova Ekselencija Macolini pozdravio je narodne pretstavnike usklikom: „Živjela Crna Gora!” na crnogorskom jeziku, što je izazvalo nove izraze oduševljenja. Visoki Komesar u pratnji generala g. Tući-a, napustio je pozorišnu zgradu oko 11 sati, zajedno sa članovima Sabora, svi pretstavnici crnogorskog naroda, uz prisustvo italijanskih vojnih i civilnih vlasti uputili su se u zgradu bivše banovine, koja će od sada biti sjedište Sabora.

Ovdje se održao drugi značajni dio jučerašnje svečanosti. Na pročelju zgrade bila su istaknuta tri stijega: na dva vanjska vila se italijanska zastava, dok je srednji bio prazan. Na tome za nekoliko časaka lepršaće se slavna, stara crnogorska ratna zastava sa crvenim poljem, na kome je dvoglavi orao i kruna Petrovića, a okolo bijeli obod. Narod, koji je ranije stajao pred pozorištem ispunio je prostor pred novim sjedištem Sabora i u pobožnom miru isčekivao dirljivi čas kada će simbol slobode i nezavisnosti Crne Gore, stari Kraljevski barjak, ponovo da se vije pod plavim cetinjskim nebom.

Dok je topovska paljba razlijegala crnogorskim planinama, muzika je intonirala crnogorsku himnu. U tom trenutku, dok je u stavu mirno na balkonu palate Nj. E. Macolini pozdravljao fašističkim pozdravom, zajedno sa pretstavnicima Sabora, slavna zastava razvijala je svoja slobodna krila, poslije toliko godina gaženja i zlostavljanja.

Slavnu zastavu dizao je ponosni crnogorski major u penziji g. Savo Čelebić, odjeven u svoju raskošnu nošnju.

Ručak kod Pretsjednika cetinjske Opštine u Grand Hotelu

Ovaj značajan čin završio se sviranjem italijanske Himne i Đovinece, dok su vojnici počasnih četa odavali poštu simbolu crnogorstva i njegove zaslužene slobode.

U 13 sati Pretsjednik opštine Grada Cetinja, Gosp. Raško Bešić priredio je svečani ručak u čast novog crnogorskog Sabora, kome su, pored Nj. E. Macolinija, Pretsjednika Sabora g. Ivanovića, generala g. Tući-a, prisustvovale mnoge crnogorske i italijanske ličnosti.

Ovom prilikom Pretsjednik Opštine, Raško Bešić pozdravio je goste kraćim govorom u kome je izrazio najbolje želje za sve veću slavu i sreću crnogorskog naroda i njegove vaskrsle države.

Zatim je Nj. E. Macolini uzeo riječ govorom u kome je nakon pozdravnih riječi rekao sljedeće:

„Sretan sam što Vas vidim ovdje okupljene. Za one koji su smatrali da je izlišno da uzmu udjela u ovoj svečanosti, najvećoj u istoriji Crne Gore, mi ne možemo da osjećamo drugo, nego omalovaženje i prezir. Ako misle da imaju pravo što tako rade, duboko griješe. Nemaju pravo, kao što nemaju pravo svi oni koji nijesu prisutni, a koji žele da i dalje gaje nerazborite sumnje.”

Pošto je spomenuo velike pretke crnogorskog naroda, Visoki Komesar je završio svoj govor ističući jednakost i bratstvo Italijana i Crnogoraca završivši riječima:

„Radimo za blagostanje naših naroda, radimo za dobro čovječanstva!

Živjela Crna Gora!

Živjela Italija!”

Govorio je još g. Sekula Drljević, koji je pozvao na potrebu složne saradnje sviju Crnogoraca okupljenih oko svoje krune.

TELEGRAMI ZAHVALNOSTI CRNOGORSKOG SABORA

Sabor je uputio juče sa svog sveečanog zasijedanja slijedeće telegrame blagodarnosti:

PRVOM AĐUTANTU NJEGOVOG VELIČANSTVA KRALJA I CARA

Biti ću Vam blagodaran ako saopštite Njegovom Veličanstvu Kralju i Caru da Sabor u ovom času osveštava u Cetinju, jednoglasnom odlukom, uspostavu Kraljevine Crne Gore i riješava da svoju sudbinu usmjeri akcionoj sferi Rima, želeći sve prisnije prijateljstvo između dvije države, kao i njihovu trajnu solidarnu saradnju.

Obraća se zahvalan Uzvišenom Kralju, preko naročite Delegacije sa pouzdanjem, i molbom da blagoizvoli odrediti jednog Regenta.

Pretsjednik Sabora,
IVANOVIĆ,s.r.

DVORSKOJ DAMI NJENOG VELIČANSTVA KRALJICE I CARICE

Molim Vas da izvolite saopštiti Njenom Veličanstvu Kraljici i Carici da u ovom trenutku u Njenom Cetinju, jednodušnom odlukom Sabora, crnogorski narod vidi napokon ostvaren zavjet uspostavljenja svoga Kraljevstva; dok se, uz zvonjavu zvona, ratna zastava Kralja Nikole diže, njegove se duše razgaljuju uspomenom na Njene slavne pretke, upućujući Njoj, darežljivoj Vili njegovih gora, svoje najponiznije pozdrave.

Pretsjednik Sabora,
IVANOVIĆ, s.r.

DUČE-U

U času kada Crna Gora, po jednodušnoj odluci Sabora, uspostavlja svoju Suverenu Državu, orijentišući se odlučno prema Fašističkoj Italiji, i tražeći njenu zaštitu i trajnu plodonosnu solidarnost, polaze k Vama, Duće, izrazi zahvalnosti za ovo veličanstveno djelo zadovoljštine, i uzdižu se tople želje za uspostavljanje jednog doba pravde, mira i saradnje među narodima, pod Vašim najvišim pokroviteljstvom.

Pretsjednik Sabora,
IVANOVIĆ, s.r.

NJEGOVOJ EKSELENCIJI GROFU ĆANU MINISTRU INOSTRANIH POSLOVA

U istorijskom danu u kome crnogorski narod jednodušnom odlukom Sabora vidi ponovo uspostavljenu svoju Kraljevinu, pozivajući se na sigurnu zaštitu i prijateljstvo Fašističke Italije i na njenu uzajamnu saradnju, njihova se zahvalna misao obraća Vama, koji ste imali tolikog udjela u odlučujućim događajima pri stvaranju novog evropskog poretka.

Pretsjednik Sabora,
IVANOVIĆ, s.r.

I

Pored gornjih telegrama, crnogorski Sabor uputio je i specijalni telegram Vođi Trećeg Rajha, g. Adolfu Hitleru, koji glasi:

FIRERU
BERLIN

Crna Gora, koja je, u akcionoj sferi Fašističke Italije, danas uspostavljena kao Suverena i slobodna država, upućuje svoje misli Vama, Firer, u želji da Osovina i novi evropski poredak dostignu skoru sretnu pobjedu.

Pretsjednik Sabora,
IVANOVIĆ, s.r.

Posjeta Nj. V. Kralja Imperatora Cetinju     

Narod crnogorski oduševljeno aklamira Suverena velike prijateljske Italije

Poslije mjesec dana po oslobođenju od strane herojskih vojnika Italije, narod Crnogorski preživio je juče dan nezaboravljenih oduševljenja, povodom posjete Nj. V. Kralja i Cara Viktora Emanuela III.

Građani Cetinja iskitili su varoš zastavama, čak i najsiromašnije kućice, kako sa talijanskim tako sa crnogorskim.

Zidovi su izlijepljeni plakatama u čast Kralja - Imperatora, Kraljice Imperatorke, Duče-a i pobjedonosnog oružja Italije.

Divno sunce obasjava dolinu Cetinja prelivajući boje po okolnim brdima i obasjavši vrh Lovćena pokrivenog snijegom.

Svi cetinjani su se našli na ulicama, mnogi u narodnoj nošnji.

Nj. V. Kralj koji je krenuo iz Skadra u prve časove jutra, stigao je u Podgorici u 7.30 dočekan oduševljenim poklicima naroda koji ga je prvi pozdravio u ime Crne Gore.

Kralj sa svitom odmah je produžio za Cetinje, gdje su Ga na ulazu varoši čekali komesar Macolini i komandant divizije „Mesina”.

U 9.15 Kraljevska kola stižu na ulaz u varoši. Uzevši sobom komesara Nj. E. Macolinia, Suveren produžuje za Cetinje pozdravljen od naroda. Đaci postrojeni po trotoarima mahaju zastavama crnogorskim i talijanskim. Kralj stiže na trg pred dvorcem Komesara i pregleda III grupu II regimente artiljerije, dok muzika svira staru himnu Crnogorsku, Kraljevski Marš, i Đovinecu.

Njegovo Veličanstvo nosi pohodnu uniformu prvog Maršala Carstva.

Pred dvorcem Komesarovim nalaze se mnogi  viđeni Crnogorci, među kojim mnogi pomoćnici Kralja Nikole, funkcioneri bivše Kraljevine Crne Gore, oficiri i mnogo dama svi u narodnoj nošnji.

Kralj se sa mnogim zadržavao u razgovoru, mnoge prepoznaje još iz godine 1896 kada se vjerio i 1910 prilikom krunisanja Kralja Nikole. Poduže se zadržava Kralj Vitorio sa jednim starim crnogorcem koji je pripadao Vojnoj kući Kralja Nikole.

Ušavši u Komesarov dvor Kralj prima pozdrav mnogih crnogorskih i talijanskih ličnosti što su Mu pretstavili. Zatim biv. ministar Popović čita adresu u kojoj posjeća na svete krvne veze koje spajaju slavnu kuću Savoja sa slavnom dinastijom Petrovića i izražava ljubav, poštovanje i odanost cijelog naroda Crnogorskog zbog Kraljevske posjete.

CRNA GORA U NOVOJ EVROPI

U 22 godine ropstva, trpjelog od ponosnog naroda crnogorskoga, ali ne sa umilnom počinjenošću, nego sa nadom na osvit - nije se nikad ugasila luča slobode u plemenitim grudima sinova Crnih Brda.

Pritisak Srbijanski nije nikad ne samo uspio da oslabi duh ovog naroda ponosnog i ratničkog, nego je bio neprestani podstrek za oslobođenje mrskih režima.

I u čast ove nepokolebljive vjere naroda crnogorskog u vaskrsnuće , ovaj naš list, koji počinje izlaziti u Slobodnoj Crnoj Gori, oslobođenoj od vojnika fašističke Italije, uzima svoje staro ime iz nezaboravnih vremena slavnog kraljevanja Nikole Petrovića - Njegoša.

„Glas Crnogorca” ima namjeru da doprinese što tješnjim vezama između Crne Gore i Italije, na svima poljima.

Te veze su se u konačnoj formi učvrstile još onda kad jedna knjeginja crnogorska, visokih vrlina, bi izabrana kao supruga budućeg suverena Italije.

Jelena Petrović, prestolonasljednikovica, kasnije Kraljica Italije, umjela je sebi zadobiti najvišu ljubav cijelog naroda talijanskog, ljubav koja je u više od 40 godina porasla toliko da je dostigla obožavanje.

I ako daleko od svog rodnog mjesta, Kraljica i Carica u novoj domovini, Jelena Savoja nije nikad zaboravila C. Goru što je i dokazala bezbroj puta a osobito skoro sa obilnim darom siromašnim Crnogorcima.

Krvna veza među dvije slavne vladanske Dinastije: Savoja - Petrović, pridonijela je razumijevanju, simpatijama i prijateljstvu sve prisnijem između velikog naroda talijanskog i malog ali herojskog naroda crnogorskog.

U takvim idealnim prilikama, vojnici nove fašističke Italije, došli su u C. Gori kao oslobodioci, i primljeni su svuda u zemlji sa oduševljenjem i zahvalnošću, jer između Italije i Crne Gore ne postoje odnosi okupatora i okupiranih, već odnosi prijatelja prijatelju.

Od prvih dana, vlasti talijanske dokazale su da nijesu ovden da vladaju već da ponovo uzdignu Crnu Goru iz bijede i da je upute napretku i korisnom radu.

Sve akcije talijanske biti će upućeni ekonomskom i kulturnom razvitku ovog plemenitog i poštenog naroda crnogorskog koji zaslužuje bolju budućnost.

U tome  „Glas Crnogorca” želi pridonijeti svoj udio.

 Vlast Visokoga Komesara na teritoriji Crne Gore

Zvanična „Gazeta Ufićale” pod 19 junom publikovala je sledeći Dekret Vođe Fašizma, Prvoga Maršala Carstva, Zapovjednika operativnih trupa na svim frontovima.

Čl. 1

Visoki Komesar na teritoriju Crne Gore koja je zaposjednuta od Italijanske Vojne Sile, vrši svu okupatorsku vlast u smislu ratnoga zakona, a što se tiče civilne vlasti u neposrednom je kontaktu sa Ministarstvom Spoljnih poslova Italije.

Čl. 2

Ovaj Dekret stupa na snazi od dana objave u Službenim Novinama Kraljevine. On je objavljen također u Sjedištu Visokoga Komesarijata na Cetinju.

Nova zastava Crne Gore

Jedno predstavništvo bivših Oficira crnogorske vojske bilo je primljeno od Visokog Komesara za Crnu Goru, Grafa Macolini, kome je željelo izraziti blagodarno priznanje svih pensionera za brzo dodijeljenu im materijalnu pomoć.

Ovom prilikom Visoki Komesar saopštio je hrabrim oficirima da će zastava Crne Gore biti vojnička zastava Kralja Nikole.

Ova vijest je prouzrokovala osjećajne manifestacie oduševljenja.

Italijanski vojnici došli su u Crnu Goru kao braća

Osigurali su crnogorskom narodu nezavisnost, pravdu i slobodu.

Nekoliko izdajnika i krvnika pucalo je kukavički, iz zasjede, na vojnike Italije, osramotivši time viteške tradicije svoje Zemlje.

Na krivce, i na njihove jatake, pasti će neizbježna pravedna osveta italijanske Vojske.

NASTAVIĆE SE...

Pitanja i odgovori